Koliko vam je to vase tesno srce kad ume da voli samo jednom u zivotu? Zanima me koliko malo ima prostora u njemu kad moze da vam se dogodi da nema mesta? Kako ga ljubavlju ne razgaziste makar toliko da vas ne zulja. Te rane o kojima pricate nastale su jer vam je omalelo. S godinam ste ga prerasli, a niste ga dovoljno hranili da bi i ono stasalo. Nemate vi strah da ne budete opet povredjeni, imate strah od tog malog prostora. Unutra je i vama tesno. Napunili ste ga neosnovanim samopouzdanjem, preteranim samopostovanjem, maminim pohvalama.....Ne provetravate ga. Ne djubrite ga iskrenim poljupcima i istovremenim svrsavanjem, pa zato ne raste. Isposceno je laznim dodirima i odglumljenim orgazmima. Potcenili ste ga. Umesto srca, hranili ste ego, nadrkavali sujetu umesto mastu, punili misice umesto baterije. Krijete ga , a vase je. Ponosite se dupetom, sisama, misicima, centrimetrima u gacama, a stidite se da pokazete ono najvrednije. Ne bojte se, niko ga nece ukrasti, svetinja se ne krade. Pred njom se kleci. Oni koji znaju sta treba raditi sa srcem nicega se ne boje.. Oni znaju da su srca univerzum koji se neprestano siri i u kojima ima mesta za jos stosta. Vrlo je jednostavno. Samo budite zivi.